Šoljica samoće
Znaš onaj osećaj kad se spremaš za solo kafu, a u glavi vrtiš sve moguće scenarije? ,,Šta ako me svi gledaju?” ,,Šta ako pomisle da sam usamljen/a?” ,,Šta ako mi konobar donese pogrešan latte, a ja nemam hrabrosti da kažem nešto?” Smiri se, niko te ne gleda, a latte možeš popiti ili zameniti, kako god želiš.
Da razjasnimo odmah – odlazak samostalno u kafić nije nikakva životna tragedija, niti te to automatski pretvara u glavnu junakinju lošeg romantičnog filma. Naprotiv, ovo je prava prilika za introspektivu, uživanje u vlastitom društvu i – da, da – posmatranje drugih ljudi. Jer, ruku na srce, to svi radimo.
E, sad, druga dimenzija ove priče su oni kafići koji nekako nepisano važe za ,,ženske”. Pastelni tonovi, ukrasni jastučići i meni pun kafa sa šlagom, karamelom i šta već sve ne – jer, zašto da ne? Uvek se nađe neki gospodin sa pivom u ruci koji promrmlja nešto o ,,pravim kafanama”, ali možda je vreme da i on naruči matcha latte.
Ako si muškarac i planiraš da sedneš u ovakav kafić – samo napred. Možda ćeš prvo osetiti kako te pogađa talas roze energije, ali ubrzo ćeš shvatiti da su ovakva mesta zapravo super. Tople, prijatne i nekako civilizovane prostorije… Nema vike, nema neprijatnih pogleda.
Odlazak samostalno u kafić može biti mini-test za tvoju anksioznost. Priznajmo, nije lako sesti sam za sto i nositi onaj ,,da, ovde sam sam/a, i šta?“ izraz lica. Posebno ako te još pogodi pesma iz zvučnika koja te podseća na neku tužnu scenu iz života. Ali znaš šta? Izdrži tih prvih pet minuta, jer posle toga kreće potpuni zen.
Iako će ti možda ruke drhtati dok naručuješ, shvatićeš da nikome nije stalo do toga kako ti izgledaš dok piješ kafu i vrv blejiš u telefon. Ljudi su zauzeti svojim životima, fotkaju svoje kroasane za Instagram ili pokušavaju da pobede sopstvenu anksioznost.
I zapamti, pravi izazov je zapravo uživati u svom društvu – i možda usput upoznati nekog novog, to je pravi bingo.
Ostavite odgovor