Otkrili smo zašto svi pričaju o filmu Triangle of Sadness
„Triangle of Sadness“ je film koji te istovremeno privlači i odbija, nervira i zabavlja, provocira i mami da mu se smeješ – kao neka luksuzna večera koja se završi potpunim haosom. Ruben Östlund, autor „The Squarea“, ovde uzima jedan naizgled banalan detalj – boru između obrva, famozni „trougao tuge“ – i od nje pravi savršenu metaforu za opsesiju lepotom, kontrolom i lažnim savršenstvom. „Malo botoksa i problem je rešen, dragi“, kaže kasting direktor mladim modelima, i već u toj rečenici jasno je da film neće imati milosti prema modnoj industriji i njenim pravilima.
Uvod je oštar i duhovit: polugoli modeli vežbaju „arogantni osmeh u Balenciaga fazonu“ i „svi smo jednaki, i poziramo za H&M novu kolekciju“, dok se guraju za prva mesta na pisti kao da se bore za život. U centru priče je par sa Instagrama – influenserka Yaya i njen dečko Carl – čiji je odnos pun sitnih moći, ega i nesigurnosti. Kada dobiju besplatno luksuzno krstarenje u zamenu za online promociju, ulaze u plutajući mikrokosmos superbogatih, gde se klasne razlike ne samo vide, već bukvalno eksplodiraju.
Kako film odmiče, priča se pretvara u grotesknu satiru društva opsednutog statusom, novcem i performativnom empatijom. Kapetan broda, koga igra Vudi Harelson, pijan i ideološki konfuzan, dodatno raspiruje haos svojim političkim tiradama, dok večera za elitu prerasta u apokalipsu povraćanja, klizavih podova i potpunog raspada „fensi“ fasade. Sve ono što izgleda savršeno na Instagramu ovde se raspada pred našim očima.
Östlund ne moralizuje – on posmatra svoje likove kao insekte u staklenoj kutiji, fasciniran njihovim ponašanjem i apsurdima. Čak i najbogatiji i najiritantniji likovi dobijaju dimenziju karikature koja je istovremeno smešna i jezivo tačna. Film se podsmeva savremenim parolama o jednakosti, održivosti i „dobrim namerama“, pokazujući koliko često iza njih stoji samo lepše upakovan cinizam.
„Triangle of Sadness“ je nemilosrdan portret sveta koji živi od slike o sebi, sveta u kome je sve performans, a iskrenost retka valuta. To je film koji te tera da se smeješ, ali i da se zapitaš koliko smo svi, na ovaj ili onaj način, deo tog istog sistema – filtriranog, ispeglanog i spremnog za objavu.
Ostavite odgovor