Otkrili smo šta povezuje Dior i produkcijsku kuću A24
Vennov dijagram koji obuhvata kuću Dior pod vođstvom Jonathana Andersona, produkcijsku kuću A24 i Sabrinu Carpenter preklapa se na neobične načine. Ili je tako barem delovalo do juče, kada je ova modna kuća objavila zagonetni video na društvenim mrežama prikazujući pop zvezdu i kreativnog direktora kako hodaju na dve trake za trčanje obučeni u gotovo identične outfite: raskopčanu kariranu košulju od flanela, belu majicu, džins i Salomon patike — što je tokom poslednjih meseci postalo svojevrsna nezvanična Andersonova uniforma. Ova objava, koju su podelili zvanični nalozi brendova Dior, Andersona i A24, bila je ipak samo najava.
Jutros je Financial Times otkrio da su Dior i A24 pokrenuli dvogodišnje partnerstvo fokusirano na pozorište Cherry Lane u Njujorku, istorijski prostor koji je ova produkcijska kuća kupila 2023. godine. Dior će postati njegov glavni partner, podržavajući program koji će obuhvatati filmove, pozorišne predstave, tribine i događaje uživo. Čini se da je dogovor osmišljen tako da uvede Dior u kulturni ekosistem koji je izradio A24, omogućavajući ovoj modnoj kući da se obrati mlađoj publici kroz sadržaje i iskustva koji prevazilaze tradicionalnu kampanju ili još jedno izdanje brendirane robe ove produkcijske kuće.
Ova saradnja nije došla niotkuda. Jonathan Anderson upoznao je Rose Garnett, šeficu ogranka A24 za Veliku Britaniju, dok je radio na kostimima za film Queer Luce Guadagnina, i njih dvoje od tada istražuju drugačiji način za uspostavljanje dijaloga između mode i filma. „Dior je oduvek imao vezu sa pozorištem i kinematografijom“, izjavio je Anderson za Financial Times, ali prema rečima ovog dizajnera, način na koji su ovi svetovi do sada komunicirali više nije dovoljan. Srce ovog partnerstva biće stoga pozorište Cherry Lane, čiji će Dior biti glavni partner u naredne dve godine.
Cilj, međutim, ne deluje kao pokušaj pretvaranja pozorišta u jednu veliku reklamu za Dior, već izgradnja kredibilnog kulturnog prisustva i dopiranje do mlađe generacije kroz A24 i njegovu zajednicu. Dior će takođe moći da pojača i podrži određene filmove i specifične projekte ove produkcijske kuće, dok će pozorište služiti kao vrsta laboratorije za istraživanje oblika koje bi ovaj odnos mogao da poprimi. To je potreba koju Anderson sažima tvrdnjom da „moda trenutno nije deo kulturne mašte javnosti“, zbog čega, kako navodi, industrija mora da se diverzifikuje i pronađe svoj put nazad u duh vremena.
Poslednjih godina moda je počela da posmatra kinematografiju sa pažnjom koja daleko prevazilazi kostime i crvene tepihe. Saint Laurent je osnovao Saint Laurent Productions 2024. godine, Dior ulazi direktno u A24 univerzum, a u međuvremenu je i sam način na koji se predstavljaju novi kreativni direktori i kolekcije počeo sve više da liči na način na koji filmska industrija lansira film. Novi kreativni direktori dobijaju najave i trejlere; kampanje postaju kratkometražni filmovi, kao u slučaju kuće Maison Margiela, koja će predstaviti novi dokumentarac uporedo sa svojom predstojećom kolekcijom za proleće/leto 2027.
Možda poenta nije ni u tome da je moda odjednom otkrila film. Stvar je u tome što kinematografija trenutno poseduje nešto što modi nedostaje. Ona nastavlja da stvara priče i vizuelne sadržaje sposobne da uđu u popularnu kulturu bez nužne potrebe da istovremeno nešto prodaju. Moda je, sa druge strane, poslednjih godina progresivno svela svoj odnos sa publikom na transakciju: kupi ovo, želi ono, teži da priuštiš sledeću stvar. Ono što ostaje da se vidi jeste šta će se dogoditi kada dve industrije koje obe žele da zauzmu kulturnu maštu počnu sve više da liče jedna na drugu: hoće li moda uspeti da izbori svoj deo kulturne relevantnosti filma, ili će kinematografija na kraju definitivno upiti svet mode koji više ne zna sasvim kako da razgovara sa ljudima?
Ostavite odgovor